Općina Dubrovačko Primorje
OPĆINSKA UPRAVA
NATJEČAJI
 

INA d.d. i Predškolska ustanova Dječji vrtić SLANO za 'ZELENI POJAS 2015.'
Projekt 'Zeleni pojas' Predškolske ustanove Dječjeg vrtića Slano pobjednički je projekt INA D.D. 'ZALENI POJAS 2015.'
 
 
OPĆINSKI PROJEKTI
 
 
 

Općina Dubrovačko Primorje
Osnovni podaci

Općina Dubrovačko primorje je izdvojena političko-teritorijalna i geografska cjelina na   jugoistoku Hrvatskog primorja i Republike Hrvatske sa sjedištem u Slanomu. 

Središnji je dio Dubrovačko-neretvanske županije i Dubrovačke regije. Površina teritorija Općine je 197,11 km2  ili 11,06% površine Županije  , odnosno druga po veličini  među 22   jedinice lokalne samouprave  Dubrovačko-neretvanske županije. U njezinih 20 samostalnih naselja živjelo je 31.3.2001. godine 2.216 stanovnika, koji su činili 1,80% stanovnika Dubrovačko-neretvanske županije. Prosječna gustoća naseljenosti općine Dubrovačko primorje 2001. godine je bila samo 11,24 stanovnika na km2, što je nekoliko puta manja nego je bio prosjek na nivou Dubrovačko-neretvanske županije (68,97 st/km2) ili Države (78,48 st/km2).

 BROJ STANOVNIKA (popis 2001.):
2.216
 
 POVRŠINA OPĆINE:
197,11
km2
 GUSTOĆA STANOVANJA - 2001.:
11,2
st./km2
 BROJ SAMOSTALNIH NASELJA (2001.):
20

polozaj opcine
Geografske značajke

Područje općine Dubrovačko primorje predstavlja izduženo (oko 40 km) i usko (5-15 km) pogranično područje, koje se nalazi i razvija 30-tak i više kilometara udaljeno prema sjeverozapadu od najprivlačnije gradske aglomeracije, regionalnog i županijskog središta Dubrovnika, kojemu gravitira i s kojim je uspostavljena uska demografska, društvena, gospodarska i prometna povezanost. Zato graniči s Gradom Dubrovnikom kopnom na jugoistoku i morem na jugozapadu, općinskom jedinicom lokalne samouprave Ston na zapadu, dok prema sjeveroistoku i sjeverozapadu graniči s državom Bosnom i Hercegovinom.

Ima povoljan geografski i prometno geografski položaj, ali i veoma osjetljiv i važan geostrateški i geopolitički položaj.

Veliko je geostrateško značenje ovog rubnog i pograničnog uskog priobalnog područja unutar neovisne i suverene hrvatske države (hrvatske periferije). Ono se izražava velikom udaljenošću od središta zemlje, “otočkom” odvojenošću velikog, pa i ovog, dijela dubrovačkog područja od ostalog teritorija Republike Hrvatske, zbog prekida državnog kopnenog kontinuiteta s 8 km uskim izlazom Bosne i Hercegovine na more (Neum-Klek), te oko 50 km dugom državnom graničnom linijom s Bosnom i Hercegovinom.

Geografska obilježja Dubrovačkog primorja ukazuju da je to tipični kraški dinarski prostor s malo plodnih površina,  oskudnim pašnjacima i   kamenjarom. To je dio pravog hrvatskog mediteranskog područja.

Dubrovačko primorje ima slična prirodno-geografska obilježja kao i drugi dijelovi Dubrovačke regije, Dalmacije i cjelokupnog Hrvatskog primorja. Ipak, ovo je pravi i izraziti hrvatski mediteranski prostor, najviše podložan utjecaju mora.

U prostoru se razlikuju i ističu dvije prirodne cjeline:

  • niže priobalno područje (Doli - Banići - Kručica - Slano - Majkovi) s Jadranskom turističkom cestom kao okosnicom i dugom obalom kao atrakcijom, te
  • više brdovito zaleđe (od Trnove na jugoistoku do Imotice na sjeverozapadu) s nekim posebnostima za istočno i zapadno područje, ali ipak odvojeno i različito od nešto višeg submediteranskog niskog hercegovačkog kraškog prostora prema unutrašnjosti.

Zbog današnjih geopolitičkih prilika, velikih ratnih razaranja, neizgrađenosti potrebne suvremene magistralne infrastrukturne mreže i društveno - gospodarske nerazvijenosti slijedi izvjesna geografska izoliranost i nerazvijenost općine Dubrovačko primorje, koju još više potencira činjenica slabog stanja ostalih regionalnih i lokalnih cesta i pomorskih veza unutar ovog izduženog primorskog područja u međusobnom povezivanju i vezama sa susjednim područjima.

Prema tome prostor općine Dubrovačko primorje od posebnog je interesa za Republiku Hrvatsku zbog svojih obilježja, jer je to:

- novo teritorijalno ustrojena općina - jedinica lokalne samouprave unutar Dubrovačko - neretvanske županije u neovisnoj Republici Hrvatskoj sa sjedištem u Slanom prema Zakonu iz siječnja 1997. godine (što je već bila i ranije, ali različitog rasprostiranja prema političko - teritorijalnim podjelama iz 1886., 1918. i 1952. godine, ali unutar Kraljevine Dalmacije i Austrije, odnosno države SHS i Kraljevine Jugoslavije, te konačno Kotara Dubrovnik, SR Hrvatske i SFR Jugoslavije),

- pogranično područje prema državi Bosni i Hercegovini (četiri državna granična prijelaza: Bistrina - G.Klek, Imotica - Duži, Čepikuće - Trebimlja i Slano - Zavala),

-   spojno područje s državom Bosnom i Hercegovinom, odnosno između dva odvojena dijela Dubrovačko - Neretvanske županije i Republike Hrvatske,
-  obalno područje mora (ima oko 40 km razvedene obale, te posebno zaštićeni rezervat u moru Malostonski zaljev),

- područje od posebne državne skrbi zbog nedavnih velikih ratnih i potresnih razaranja i stradanja, ali dijelom i zbog planinsko - brdskog karaktera općinskog teritorija, depopulacije, prevladavajućih ruralnih osobina naselja, pograničnog položaja, te slabije društveno-gospodarske razvijenosti.

Povijesne značajke

Dubrovačko primorje je bilo naseljeno već u pretpovijesno doba (ostaci kasteljera i gomila) i u antici (rimski kastrum, starokršćanski sarkofazi). Naseljavaju ga Hrvati i nalazi se u sastavu hrvatske države (ruševine ranohrvatske crkve, stećci). Dubrovačka republika je 1399. godine kupila širi teritorij Dubrovačkog primorja od Osojnika do Imotice i Zamasline od bosanskog kralja Ostoje, te odlučuje da sjedište nove knežije bude u Slanom, koje tako postaje upravnim i duhovnim središtem Primorja (odmah se u njemu počinje graditi knežev dvor i franjevačka crkva). U brojnim mjestima nalaze se razni tipovi obrambenih građevina iz tog razdoblja (sklopovi kuća s kulom izvidnicom, druge kule s cisternama) kako bi se štitila naselja i stanovnici od eventualnih opasnosti iz zaleđa i s mora. U sastavu Dubrovačke republike ostaje do njezinog zaposjedanja od Napoleonove francuske vojske 1806. godine, koja ukida knežije, a u Slanome osniva kanton, koji obuhvaća područja bivše knežije. Pod vlašću Austrije (Habsburške monarhije) je od 1814. pa do kraja I. svjetskog rata 1918. godine. Osniva se Općina Slano za područje od Podgore do Dubravice, te Sud za područje Dubrovačkog primorja i veliki dio Pelješca, koji se 1848. godine premješta u Ston.

U općini Dubrovačko primorje nalazi se 20   samostalnih naselja s oko stotinjak postojećih ili napuštenih zaselaka ili dijelova naselja. Dio naselja je smješten na samoj obali ili u priobalnom području, okupljeni oko pojedinih uvala i drugih podobnih lokaliteta, npr. oko plodnog zemljišta, vrela i sl. (Majkovi-Ratac, Slano, Kručica, Banići i Doli). Ostala samostalna naselja su razmještena u dubini Primorja, podignuta oko  plodnog zemljišta, uz ceste ili na nekom drugom prikladnom mjestu. Veća su naselja u zapadnom dijelu Topolo, Štedrica, Imotica, Visočani, Smokovljani, Stupa i Ošlje, a u istočnom dijelu  Čepikuće, Lisac, Podimoč,Točionik, Trnovica,  Mravinca, Trnova i Majkovi.

Na području ove Općine   svojim značenjem se ističe najveće i najvažnije naselje SLANO, tradicionalno lokalno a često i općinsko središte   ili  lučko i razvojno središte, u kojem su zastupljene i stalno se razvijaju gospodarske i središnje uslužne funkcije potrebne u svakodnevnom životu stanovnicima okolnih 20-tak samostalnih naselja (s ukupno više od 2.000 stanovnika, od kojih se polovica nalazi u bližim okolnim priobalnim naseljima), gdje dijelom svojih uslužnih funkcija služi turistima i posjetiteljima ovog dijela Dubrovačkog turističkog područja (Dubrovačke rivijere), te tranzitnim putnicima. Tradicionalno mu gravitiraju i stanovnici petnaestak naselja u neposrednom zaleđu, sastavnom dijelu općine Dubrovačko primorje, a dijelom i stanovnicima susjedne Hercegovine s kojima je povezan državnim, županijskim i lokalnim cestama. Udaljen je 30 km prema sjeverozapadu od županijskog središta Dubrovnika.

Slano se nalazi uvučeno u prostranoj i prekrasnoj istoimenoj uvali, potopljenoj udolini, 2 km dugoj i 1 km širokoj, nasuprot otoku Šipanu, od kojeg ga dijeli Koločepski kanal, širok oko 1 Nm. Dubine u sredini uvale dosežu 20 - 30, pa i više metara, a uz zidanu obalu u luci more je duboko 2,6 m. Slano je atraktivno zbog brojnih šljunčanih plaža, bujne vegetacije i ugodne klime. Ranije je parobrodarskim linijama redovito bilo povezano s Dubrovnikom i Korčulom, ali i s drugim malim lukama - pristaništima u Dubrovačkom primorju i na poluotoku Pelješcu (Zaton, Orašac, Trsteno, Doli, Ston i dr.). Moguće su brodske veze sa susjednim otocima, odnosno lukama u ovom širem području (Šipan, Mljet i dr.). Uvala je idealno sklonište za brodove i brodice, zaštićena od svih vjetrova.

Slano obuhvaća ranije samostalna naselja Banju i Grguriće s dijelovima naselja Koceljevići i Slađenovići, ali i bivše dijelove - zaselke ovog središnjeg samostalnog naselja Barbijerići, Jasenje, Kovačev Brijeg, Lovči Luka, Onoselje, Postranje i Radovčići. Danas je to jedinstveno i funkcionalno povezano samostalno naselje rasprostrto na površini od 12,30 km2, pa mu je zato i veća gustoća naseljenosti (44,88 st/km2).

Područje Slanoga bilo je naseljeno već u pretpovijesno doba (ostaci kasteljera i gomila na obližnjim brdima)i u antici (rimski kastrum na brdu Gradina, starokršćanski sarkofazi, danas pred franjevačkom crkvom). Dubrovčani su stekli Slano 1399. godine. Ondje je bilo sjedište kneza - knežev dvor,( XV st.). U blizini je ljetnikovac obitelji Ohmučevića. (XVIII st.)  Franjevački samostan i crkva Sv. Jeronima sagrađeni su u XIV st,  crkva dograđena u  XVI. stoljeću (na glavnom oltaru se nalazi poliptih Lovre Dobričevića). Župna crkva Sv. , ali unutar šireg područja naselja još se nalaze između Slanog i Banje kapela Gospe od Karmena s grobištem, te crkva Sv. Roka u Grgurićima i kapelica Sv. Ivana u Slađenovićima.

Gospodarstvo se temelji na turizmu   hoteli ( „Admiral” (550 kreveta) i „Osmine“ (340 kreveta),  porušeni u Domovinskom ratu, sada su obnovljeni,  te ostali komplementarni smještajni objekti: privatne sobe, apartmani, kuće za odmor i rekreaciju, kampovi i drugi sadržaji) , poljodjelstvu (maslinarstvo, vinogradarstvo, voćarstvo, skupljanje ljekovitog i aromatskog bilja: kadulja, lovor, pelin i dr.), ribarstvu   (1956. godine u Slanomu izgrađena tvornica za preradu ribe u kojoj se godišnje proizvodilo oko 150 tona ribljih konzervi).   Osim toga, Slanomu se nalaze i djeluju brojne druge uslužne funkcije i sadržaji koje pripadaju trgovinskim, obrtničkim, komunalnim, financijskim, upravnim, obrazovnim, zdravstvenim, kulturnim, športskim i drugim djelatnostima općinskog i lokalnog značenja.

 Banići je samostalno naselje, 4 km udaljeno prema sjeverozapadu od općinskog središta Slano, pa je zato s njime u najužoj prostornoj i funkcionalnoj vezi, dok je od županijskog središta Dubrovnik udaljeno 34 km. Nalazi se u uvali i iznad uvale Janska.  Danas Jadranska turistička cesta neprirodno dijeli mjesto na dva dijela.  Prosječna gustoća naseljenosti naselja Banići i Kručica je  45,85 st/km2, , najviša u ovoj općini (2001. g). To je   naselje s nekoliko slabo istaknutih zaselaka (Gornje selo, Donje selo, Jansko, Nenkovići i Prestranj),   Luka otvorena za javni promet „Janska“, je luka  lokalnog značaja, u koju mogu pristati brodovi do 4 metra gaza, nalazi se u naselju Kručica, ali jednako tako čini funkcionalnu cjelinu i naselja Banići, na način da se ta dva naselja u toj luci dodiruju i spajaju. Gospodarska osnova naselja su: poljodjelstvo, ribarstvo i turizam. To je potencijalno najozbilnije i najperspektivnije područje za   razvitak  gospodarstva u Općini. Na zapadnom dijelu naselja razvija se poslovna zona  na površini od 30 ha, a na jugozapadnom dijelu ( predio rta Rat i uvale Budima predviđene su turističke zone ukupne površine 48 ha i 3900 ležaja.    U istoimenoj župi, osnovanoj 1771. godine, župna crkva Sv. Marije Mandaljene (Magdalene) zaštićeni je spomenik kulture, izgrađena je 1600. godine, a obnovljena 1933. godine. Tijekom Domovinskog rata (studeni/prosinac 1991. godine) župni dvor i župna crkva su teško oštećeni.   

Kručica je samostalno naselje smješteno na obali između općinskog središta –Slano na istoku i naselja Banići na zapadu,  Naselje je smješteno uz dvije ulice: Lovornu i Ulicu Nikole Božidarevića (poznati slikar rođen u Kručici). U sklopu naselja je i luka otvorena za javni promet „Janska“, u koju pristaju brodovi do 4 metra gaza. U toj luci se naselja Kručica i Banići dodiruju i spajaju. Naseljeno od prapovijesnog vremena, što potvrđuju arheološki lokaliteti. Gospodarska osnova su tradicionalno maslinarstvo i ribarstvo te turizam. Tu se nalazi crkva  „Svi Sveti“ i vrlo staro groblje.

Doli je samostalno naselje na sjeverozapadnoj obali Koločepskog kanala i priobalnog područja u općini Dubrovačko primorje, između općinskih središta Stona i Slano (podjednaka udaljenost od po 10 km). Prostire se na 14,02 km2 površine oko dijela duge kraške udoline između uvale Doli i uvale Kuti u Malostonskom kanalu sa središtem na 149 m nadmorske visine.  Prosječna gustoća naseljenosti je  14,76 st/km2 (2001.g.). Uz istoimeno samostalno naselje, koje se sastoji iz zaselaka Butori, Doli, Glunčići, Grgovići, Na moru, Ogreste i Petrovići, obuhvaća i ranije samostalno naselje Đonta Doli s njezinim zaselcima Đonta Doli, Kobile, Konjusi i Zabrežje. U uvali Doli postoji mali zidani lukobran, uz koji je dubina 2,5-3 m. Ranije je brodskim vezama bilo povezano sa Stonom, Slanim i Dubrovnikom (Gruž). Kroz dio naselja prolazi Jadranska turistička cesta s kojom je od Dubrovnika udaljeno 40 km. Doli se spominju u XV. stoljeću. Pripadaju župi Sv.Petra i Pavla, čija se crkva nalazi u susjednom naselju Zaton Doli (općina Ston). U dijelu naselja Đonta Doli nalazi se crkva Velike Gospe iz XVI. stoljeća oko koje se nalaze ornamentirani stećci. U sastavu naselja je četverokutna kula u sklopu gospodarskog kompleksa Milić, ostatak nekad utvrđenog ladanjsko–gospodarskog kompleksa. Ruralno graditeljstvo karakteriziraju lokalne posebnosti (zatvoreni zdenci i dr.). Gospodarska osnova naselja su: poljodjelstvo, vinogradarstvo, stočarstvo, ugostiteljstvo (konoba), obrt-promet (brodarska i pomorska agencija - brodoprijevoz, autoprijevoz), poštanski ured i ATC, Veterinarska ambulanta, Zaklada braće Nikole i Miha Mihanovića, zgrada stare područne osnovne škole, dok su ranije u zaselku Na moru još bili pogoni za čišćenje, preradu i pakiranje školjaka (dagnji) i destilerija eteričnih ulja, koji više ne rade.

Majkovi su samostalno naselje u jugoistočnom dijelu priobalnog područja općine Dubrovačko primorje. Prostire se na površini od 28,76 km2 i to od mora (Ratac)  do iznad 300 m nadmorske visine, obuhvaćajući ranija samostalna naselja Donji i Gornji Majkovi sa zaselcima Donji Majkovi, Grbljava, Kunja Ljut-Sjekavica, Podosojnik, Rajkovići, Gornji Majkovi, Drvenik, Kovačići, Prljevići, Prodanići i Rožetići. Kroz taj prostor prolaze uz obalu Jadranska turistička cesta, a kroz gornji dio naselja stara županijska cesta Metković - Dubrovnik (Ž6228). Udaljeni su od Slanog 3 - 6 km, a od Dubrovnika 25 - 30 km.   U Majkovima se nalaze crkve, crkvice i kapele Sv. Petra, Sv. Liberana, Sv. Ilije i dr. U naselju se nalaze Rk župni ured, zgrada stare područne osnovne škole, Dobrotvorna udruga žena, Udruga mladeži, Pčelarsko društvo “Dubrovačko primorje”, KGM, klesarska radionica - Ratac.

 Čepikuće je samostalno naselje na 243 m nadmorske visine. Nalazi se na lokalnoj cesti L69042 Čepikuće - Trnovica, 9 km sjeverozapadno od općinskog središta Slano, a udaljeno je od Dubrovnika oko 45 km. Prostire se na površini od 8,19 km2, obuhvaća i bivše dijelove naselja Bržići i Radnići. Prosječnu gustoću naseljenosti od 11,60 st/km2 (2001.g.). U naselju su sačuvane obrambene građevine, kao Pasarićeva kula s cisternom i sklop kuća Andrijaševića s kulom izvidnicom. U crkvi Sv. Martina ima ostataka starokršćanske arhitekture. Kraj crkve Sv. Roka je u stijeni isklesan natpis bosančicom, koji spominje kugu iz 1616. godine. Na tri mjesta u naselju nalaze se skupine stećaka. Jako stradalo zbog agresije neprijatelja tijekom Domovinskog rata i napada iz pravca Trebimlje (BiH). Gospodarska osnova: poljodjelstvo, vinogradarstvo, stočarstvo i turizam.  

Lisac je samostalno naselje na 225 m nadmorske visine, udaljeno 11 km sjeverozapadno od općinskog središta Slano i oko 48 km od županijskog i regionalnog središta Dubrovnika. Nalazi se na lokalnoj cesti L69043 Mravnica - Čepikuće - Lisac - Rudine. Prostire se na 6,98 km2 površini. Sastoji se iz dva zaselka: Kotezi i Lisac, ali unutar naselja su se nalazili i bivši zaselci Đuran i Vojvoda, Glumci, Jarak, Rudine i Vidovići.  Središte Rk župe, osnovane u XVII. stoljeću, koja pokriva cijelo istočno područje zaleđa u ovoj općini, s župnim uredom i župnom crkvom Gospe od Rozarija, izgrađenom 1611. godine, a obnovljenom 1955. godine te ponovno nakon razaranja u Domovinskom ratu. Gospodarsku osnovu čine poljodjelstvo i vinogradarstvo vezani za plodno polje, stočarstvo i obrt.

 Topolo je samostalno naselje sastavljeno od zaselaka Klačina i Topolo te bivšeg zaselka Matići. Smješteno je iznad plodnog polja na više od 300 m nadmorske visine. Lokalnom cestom je vezano na županijsku cestu Ž6228 Metković - Dubrovnik, prometnu okosnicu ovog područja. Udaljeno je od općinskog središta Slano 28 km, a od županijskog središta Dubrovnika 65 km. Topolo, površine 17,50 km2, zajedno s naseljem Štedrica, ima prosječnu gustoću naseljenosti od 12,17 st/km2 (2001.g.). Gospodarsku osnovu čine: poljodjelstvo, vinogradarstvo i stočarstvo, ali i još neke funkcije: Rk župa, župni ured i župna crkva Male Gospe, poštanski ured i ATC, Šumsko gospodarstvo Dalmacije, Boćarsko društvo Topolo, nekoliko tvrtki za proizvodnju, ribarstvo, trgovinu, turizam, ugostiteljstvo i posrednićke usluge.

Ošlje je samostalno naselje sastavljeno od zaselaka Gorica, Gornje selo, Milovčići, Ošlje, Podorah, Sridselo, Živa i Živanovići te bivših zaselaka Bašić, Butjerović, Gale, Kunići i Pod stražom. Smjestilo se u neposrednoj blizini županijske ceste Ž6228 Metković - Dubrovnik, udaljeno je 16 km sjeverozapadno od općinskog središta Slano i 53 km od županijskog središta Dubrovnik.   Na površini naselja od 17,90 km2 ima prosječnu gustoću naseljenosti od 5,36 st/km2 (2001.g.). Spominje ga prvi put Konstantin Porfirogenet u X. stoljeću (Josle). Na lokalitetu Bijela lokva nalaze se ruševine važne rano hrvatske crkve osmerostrane osnove s razvijenim predvorjem tipa westwerka, jedinstvena oblika i odlične gradnje. Gospodarska osnova je vezana za polje i brdske pašnjake, kao i kod drugih okolnih naselja: poljodjelstvo, vinogradarstvo i stočarstfvo, a od drugih funkcija još Matični ured za zapadno područje zaleđa, Rk župa, župni ured i župna crkva Sv. Roka, zgrada stare područne osnovne škole, Sportsko društvo “Croatia” i drugo.

Smokovljani su samostalno naselje sastavljeno od sljedećih zaselaka: Dolina, Polje, Smokovljani, Smokovljanske Rudine, Tunjica i Zabrežje te od bivših zaselaka: Bendeviš, Lepeš, Maškarić, Mjenovići, Nikić, Oblizalo, Pribisalić, Slade i Tvrdiša. Vezani su za županijsku cestu Ž6228 Metković - Dubrovnik, a udaljeni su od općinskog središta Slano 13 km i od županijskog središta Dubrovnik 50 km.  Na površini naselja od 15,35 km2   gustoća naseljenosti  je 6,58 st/km2 (2001. g.). Gospodarsku osnovu čini: poljodjelstvo, vinogradarstvo, stočarstvo i kamenarstvo. Od ostalih funkcija ima Rk župa, župni ured i župna crkva, Osnovna škola Primorje, Nogometni klub “Dubrovačko primorje”, tvrtka za poljodjelstvo, građevinarstvo i trgovin,. Ranije velika hala za s pogonom za obradu kamena.

Visočani su samostalno naselje, koje se sastoji iz zaselaka Branilovići, Ivaniševići, Kikilji i Visočani, odnosno Donji i Gornji Visočani. Nalazi se nedaleko županijske ceste Ž6228 Metković - Dubrovnik. Udaljeni su od općinskog središta Slano 13 km i od županijskog središta Dubrovnika 50 km.   Na površini naselja od 9,56 km2 ima gustoću naseljenosti od 14,12 st/km2 (2001.g.). Gospodarsku osnovu čini poljodjelstvo, stočarstvo, a osobito kamenarstvo, kamenolom za industrijsko vađenje arhitektonskog - ukrasnog kamena, pogoni za preradu kamena, klesarski radovi i dr.  

Trnova - Manja ruralna cijelina zbijenog tipa, podignuta na izrazito strmom terenu, maksimalno respektirajući i najmanju površinu obradivog zemljišta. Orjentacija naselja je prema jugu sa prekrasnim pogledom na more.
Naselje posjeduje niz zanimljivih primjera tradicijske arhitekture.
Osnovna djelatnost: pretežno sitno stočarstvo, te poljodjelstvo isključivo za vlastite potrebe.
Naselje je bilo razoreno u Domovinskom ratu i potresu 1996.god.
Mogućnost razvitka poljoprivrede, seoskog turizma, ponuda zdrave hrane, prirodnih i etno vrijednosti.

Trnovica -Tip ruralne aglomeracije, smještene po obodu polja, objekti orjentirani jugoistočno. Otvorenog je tipa.
Naselje posjeduje niz zanimljivih primjera tradicijske arhitekture.
Osnovne djelatnosti: poljodjelstvo i stočarstvo, za svoje potrebe.
Naselje je bilo razoreno u Domovinskom ratu i potresu 1996.god.
Mogućnost razvitka poljoprivrede, seoskog turizma, ponuda zdrave hrane, prirodnih i etno vrijednosti.

Točionik- Ruralna cjelina sastavljena od više zaselaka, na obroncima brda.
Naselje posjeduje niz zanimljivih primjera tradicijske arhitekture.
Osnovne djelatnosti: poljodjelstvo i stočarstvo, za svoje potrebe.
Naselje je bilo razoreno u Domovinskom ratu i potresu 1996.god.
Mogućnost razvitka poljoprivrede,  seoskog turizma, ponuda zdrave hrane, prirodnih i etno vrijednosti.

Štedrica - Manja ruralna cjelina sastavljena od više zaselaka, smještena na sjevernoj strani polja.
Naselje posjeduje niz zanimljivih primjera tradicijske arhitekture.
Osnovne djelatnosti: marikultura , poljodjelstvo i stočarstvo  za svoje potrebe.
Naselje je bilo razoreno u Domovinskom ratu i potresu 1996.god.
Mogućnost razvitka marikulture, poljoprivrede, seoskog turizma, ponuda zdrave hrane, prirodnih i etno vrijednosti.

Stupa - Ruralna cjelina sastavljena od više zaselaka. Izduženo naselje uz cestu. Naselje posjeduje niz zanimljivih primjera tredicijske arhikteture. Potječe iz razdoblja prije Dubrovačke republike.
Osnovne djelatnosti : marikultura, poljodjelstvo i stočarstvo za svoje potrebe.
Naselje je bilo razoreno u Domovinskom ratu i potresu 1996.god.
Mogućnost razvitka marikulture, poljoprivrede, seoskog turizma, ponuda zdrave hrane, prirodnih i etno vrijednosti.

Podimoč sa selom Smokvina - Ruralna cjelina sastavljena od više sitnih zbijenih zaselaka, razasutih po brijegu
Naselje posjeduje niz zanimljivih primjera tradicijske arhitekture.
Osnovne djelatnosti: poljodjelstvo i stočarstvo, za svoje potrebe.
Naselje je bilo razoreno u Domovinskom ratu i potresu 1996.god.
Mogućnost razvitka poljoprivrede, seoskog turizma, ponuda zdrave hrane, prirodnih i etno vrijednosti. Priobalni dio naselje Smokvina –turizam.

Podgora - Ruralna cjelina sastavljena od više sitnih zbijenih zaselaka.
Naselje posjeduje niz zanimljivih primjera tradicijske arhitekture.
Osnovne djelatnosti: poljodjelstvo i stočarstvo, za svoje potrebe.
Naselje je bilo razoreno u Domovinskom ratu i potresu 1996.god.
Mogućnost razvitka poljoprivrede,  seoskog turizma, ponuda zdrave hrane, prirodnih i etno vrijednosti.

Mravinca - Tip zbijenog ruralnog naselja.
Osnovne djelatnosti: poljodjelstvo i stočarstvo, za svoje potrebe.
Naselje je bilo razoreno u Domovinskom ratu i potresu 1996.god.
Mogućnost razvitka poljoprivrede,  seoskog turizma, ponuda zdrave hrane, prirodnih i etno vrijednosti.

Imotica - Ruralna cjelina sastavljena od više zaselaka, razvijeno longitudinalno na padini brda, orjentirano prema sjeveroistoku, poljoprivrednog karaktera, otvorenog tipa, s objektima ambijetalne vrijednosti i položenim nizovima u tri reda.
Naselje posjeduje niz zanimljivih primjera tradicijske arhitekture.
Osnovne djelatnosti : prerada kamena, poljodjelstvo, sitno stočarstvo te granična funkcija.
Naselje je bilo razoreno u Domovinskom ratu i potresu 1996.god.
Mogućnost razvitka prerade kamena, poljoprivrede,  seoskog turizma, ponuda zdrave hrane, prirodnih i etno vrijednosti te granična funkcija.
 

Kretanje broja stanovnika

Općina Dubrovačko primorje ima nepovoljne demografske prilike i pokazuje izrazito lošu demografsku sliku. Splet okolnosti, a prije svih  gospodarski, društveni, politički, prometni i drugi razlozi, učinili su općinu Dubrovačko primorje izrazito depopulacijskim i iseljeničkim krajem.

U kretanju broja stanovnika općine Dubrovačko primorje u razdoblju 1857. - 2001. godine broj se stanovnika više nego prepolovio, odnosno prema popisima se smanjio za 2.473 stanovnika ili uz pad indeksa na svega 47,26. Razlikuju se tri bitno različita razdoblja.

Od sredine XIX. stoljeća do I. svjetskog rata (razdoblje 1857. - 1910.) povećao se broj stanovnika za nešto malo više od 12% ili za 577 stanovnika te je uopće najveći broj stanovnika u ovom području do sada bio utvrđen popisom iz 1900. godine, kada je tu živjelo čak 5.271 stanovnika, dok je 1910. godine bilo neznatno manje ili 5.266 stanovnika. To je bilo razdoblje visokog nataliteta i prirodnog priraštaja u relativno mirnim prilikama. Veći je porast u Primorju nego u priobalnom području, jer je tim unutarnjim prostorom prolazila glavna prometna cestovna okosnica te je težište gospodarskog i društvenog života još uvijek bilo u Primorju, gdje je bila življa gospodarska aktivnost (više plodnog zemljišta i razvijenije stočarstvo), pa iz toga i veći broj naselja i više stanovnika.

U razdoblju 1910. - 1948. godine počinje se smanjivati broj stanovnika u Dubrovačkom primorju, kao posljedica ratnih stradanja (I. i II. svjetski rat), bolesti i sve težeg gospodarskog stanja (propast vinogradarstva, iseljavanje stanovništva i dr.). Broj se stanovnika smanjio za 712 uz indeks 86,48, pa je u tom prostoru 1948. godine živjelo manje stanovnika (ukupno 4.554) nego ga je bilo 90 godina ranije. To je smanjenje bilo dvostruko veće u zaleđu nego u priobalnom području. Tek se naslućuje pomicanje života i gospodarskih aktivnosti iz zaleđa prema obali.

U posljednjem razdoblju 1948. - 2001., odnosno poslije II. svjetskog rata, ubrzano se smanjuje broj stanovnika na području općine Dubrovačko primorje. Kroz tih pola stoljeća njihov broj je pao na manje nego na polovicu, tako da je prema posljednjem službenom popisu stanovništva općina Dubrovačko primorje dosegla svoj najmanji broj stanovnika (2.216) u proteklih 1,5 stoljeća. Još se osjećaju posljedice prethodnih ratnih stradanja i iseljavanja stanovništva, a na njih su se nadovezale u posljednjem međupopisnom razdoblju negativne posljedice, odnosno velike štete i stradanja, za vrijeme Domovinskog rata i katastrofalnog potresa. Bitno su se smanjili natalitet i prirodni prirast, koji postepeno prelazi u prirodni pad stanovništva. Sve više umire nego se rađa stanovništva, odnosno sve više iseljava postojeće nego useljava novo stanovništvo (pretjerani egzodus). Na ovakvo kretanje broja stanovnika u posljednje vrijeme, što je posebno važno, utjecali su prema tome suvremeni politički, društveno - gospodarski i populacijski procesi, koji su se odrazili na prirodnom kretanju stanovništva (natalitet, mortalitet, prirodni prirast/pad) i na demografski migracijski saldo (useljavanje i iseljavanje stanovništva).  

 Narodnosna struktura

Općina Dubrovačko primorje je prema narodnosnom sastavu stanovništva utvrđenom popisom iz 2001. godine potpuno homogeno područje s apsolutnim udjelom matičnog hrvatskog stanovništva (2.195 ili 99,05%). Ostalih 21 stanovnik čine: nacionalne manjine 14 (Srbi 5, Albanci 1, Česi 2 i ostali 6), nisu se nacionalno izjasnili 5, dok je nepoznato za 2 osobe. Nove društvene i političke prilike u zemlji još su više homogenizirali narodnosni sastav stanovništva u ovoj općini.

Prema popisu iz 1991. godine u 11 samostalnih naselja bio je stopostotni udjel hrvatskog stanovništva, u ponekom samostalnom naselju bilo je predstavnika nacionalnih manjina ili stanovnika za koje je bilo nepoznato opredjeljenje, a jedino je općinsko središte Slano pokazivalo obilježja nekakve etničke mješovitosti, jer je imalo nešto manji udjel hrvatskog stanovništva (89,45%), bilo je još predstavnika 6-7 nacionalnih manjina, dok se 24 stanovnika ili nisu nacionalno izjasnila (8) ili su se smatrali Jugoslaveni (12), odnosno bilo je nepoznato njihovo nacionalno opredjeljenje (4).

Jezična i vjeroispovijedna struktura

Ovakvu narodnosnu strukturu stanovništva prema popisu iz 2001. godine pratila je i struktura stanovništva prema državljanstvu, vjeroispovijedi i prema materinskom jeziku, pa je stanovništvo većinom uzelo državljanstvo hrvatske države, govori hrvatskim materinskim jezikom i pripada rimokatoličkoj vjeroispovijedi.

Hrvatsko državljanstvo je prema popisu iz 2001. godine imalo 2.212 ili 99,05% stanovnika, dok je daljnjih 5 stanovnika imalo, pored hrvatskog, još neko drugo državljanstvo, jedan je stanovnik imao strano državljanstvo, dva su stanovnika bila bez državljanstva, a za jednog stanovnika je to ostalo nepoznato.

Prema ovom popisu 2.190 ili 98,83% stanovnika izjasnilo se da prema vjeri pripada katoličkoj crkvi. Ostali su stanovnici pripadali drugim vjerskim zajednicama (pravoslavnoj crkvi 7, islamskoj vjerskoj zajednici 1 i ostalim vjerama 2) ili su izjavili da su agnostici ili se nisu izjasnili (13), odnosno su izjavili da nisu vjernici (3).

Što se tiče izjašnjavanja prema materinskom jeziku 2.208 ili 99,64% stanovnika izjasnila su se da im je materinski jezik hrvatski, dok je preostalih 8 stanovnika navelo kao materinski jezik jedan od nekoliko jezika nacionalnih manjina.

Obrazovna struktura

Obrazovna struktura stanovništva općine Dubrovačko primorje starijeg od 15 godina prema popisu iz 2001. godine (1.870 stanovnika ili 84,39% od ukupnog broja stanovnika) potvrđuje da je do sada u ovom području dosta truda i sredstava uloženo oko opismenjivanja i obrazovanja njegovog stanovništva, te da općina Dubrovačko primorje ipak može biti djelomično zadovoljna s dostignutim stanjem. To je rezultat dugogodišnje izgradnje i otvaranja brojnih osnovnih škola po naseljima, nastojanja vlasti i samih stanovnika oko svog obrazovanja, ali i zakonske obveze da djeca moraju završiti osnovnu školu, a tko može povoljno je da stekne srednje, više ili visoko obrazovanje.

Prema popisu iz 2001. u odnosu na prethodni popis iz 1991. godine u općini Dubrovačko primorje bilo je povoljnije stanje prema obrazovnim obilježjima stanovništva. Prepolovio se broj stanovnika bez školske spreme (samo 82 ili 4,39% stanovnika, uključujući i one nepismene, uglavnom stanovnici starijih dobnih skupina, među njima više od 85% su žene), kao i skupine stanovnika koji su završili 4 - 7 razreda osnovne škole (397 ili 21,23% stanovnika, odnosi se prvenstveno na starije stanovnike koji su završili tada obveznu četverorazrednu, šesterorazrednu ili sedmogodišnju osnovnu školu, znatno više ženskog stanovništva). Neznatno se povećao broj stanovnika sa završenih samo 1 - 3 razreda osnovne škole (117 ili 6,26% stanovnika, starije stanovništvo i znatno više žena), povećao se broj i udjel stanovnika s potpunim 8-godišnjim osnovnim školovanjem (432 ili 23,10%, pretežno mlađe stanovništvo, više muškaraca nego žena), bitno se povećao broj stanovnika sa stečenim srednjim obrazovanjem raznih usmjerenja (698 ili 37,33% stanovnika, najviše u školama za stjecanje zanimanja i kvalifikacije u trajanju od 3 godine, bitno više muških stanovnika) i s višim obrazovanjem (69 ili 3,69% stanovnika), dok se čak udvostručio broj stanovnika koji su stekli visoku naobrazbu ili stekli znanstveni stupanj magistra i doktora znanosti (ukupno 66 ili 3,53% stanovnika). Među školovanijim stanovništvom ima više muškaraca nego žena. Za 9 stanovnika starijih od 15 godina ostao je nepoznat stupanj obrazovanja. Ovi ostvareni rezultati su pozitivan trend s tendencijom daljnjeg smanjenja neškolovanih i porastom srednje, više i visoko obrazovanih stanovnika u naseljima općine Dubrovačko primorje. Kada bi prilike dozvoljavale vjerojatno bi bila povoljnija obrazovna struktura stanovništva općine Dubrovačko primorje. Sve je to u skladu s razvijenošću njegovih funkcija, te potrebama i mogućnostima zapošljavanja u gospodarstvu i drugim djelatnostima. Znatan broj djece iz općine Dubrovačko primorje, koja se školuje, više se ne vraća na rad u ovaj svoj kraj, već traže zaposlenje u gradovima (prvenstveno u Dubrovniku) i nekim drugim područjima u Hrvatskoj ili u inozemstvu.

Nema pretjerano velikih razlika u obrazovanju stanovnika između pojedinih naselja. U svakom slučaju obrazovanije je stanovništvo u priobalnom području od onog u zaleđu, a posebno se po tome ističe općinsko središte Slano, gdje je u najvećem broju koncentrirano stanovništvo koje je steklo srednje, više ili visoko obrazovanje. To je sasvim logično, jer se u tom naselju nalaze funkcije koje traže upravo takve zaposlenike.

Seizmičke značajke

  • Intenzivna seizmička istraživanja omogućila su da se dobije jasnija slika o seizmičnosti Hrvatske, posebice o seizmično najaktivnijem području duž obale Jadrana. Zaključci svih dosadašnjih istraživanja su jedinstveni, seizmička se aktivnost u južnom dijelu Jadrana, počevši od Sinjskog i Imotskog polja pojačava, dosežući svoj maksimum na području Dubrovnika. Veliki dubrovački potres (velika trešnja) 1667. (Io = X° MCS) i potres koji je pogodio Crnogorsko primorje i Dubrovnik 1979. (M = 7,1; Io = IX - X° MCS; h = 17 km) pokazatelj je za to. Zadnji veliki potres na ovom području bio je 5. rujna 1996. na području Slanog, s epicentrom u moru, čiji je intenzitet s obzirom na učinak na građevine ocijenjen sa VII-VIII stupnjeva Merkalijeve ljestvice, a zahvatio je uz područje općine Dubrovačko primorje i susjedno područje općine Ston.
     
  • Na području općine Dubrovačko primorje, razlikuju se: jadransko-jonska zona (para-autohton) i zona visokog krša. Zona visokog krša obuhvaća kraško zaleđe ovog područja, a jadransko-jonska uključuje priobalni pojas. Pojedine jedinice odvojene su regionalnim, reverznim rasjedima. U zoni visokog krša prevladava izdizanje, dok je jadransko-jonska zona prijelazna. Mjesta kontakta tektonskih jedinica su i tektonski najnestabilnija, a posljedica tih procesa je pojačana seizmička aktivnost. Glavno epicentralno područje na prostoru Općine je na potezu Ston-Slano.

  • Na dubrovačkom području jaki potresi bilježe se još od 373. p.Kr. pa nadalje i to sve potresi J=VII-IX stupnjeva MCS, dok je 6. travnja 1667. zabilježen katastrofalan potres, koji je skoro do temelja porušio grad Dubrovnik. Katastrofalne posljedice potresa 1667., koji je osim Dubrovnika pogodio čitavo priobalno područje od ušća Neretve do Ulcinja, te se i očitovao na ogromnom prostoru od Venecije do Istanbula, spada među najjače koji su se dogodili u Europi, te nema sumnje da je u Dubrovniku i najbližoj okolici mjestimično dosegao intenzitet X stupnjeva MCS. To je i bio razlog da na Privremenoj seizmičkoj karti Dubrovnik s okolicom pripadne zoni X stupnja MCS.

  • Na temelju proučavanja seizmičnosti područja i posljedica potresa iz 1667., pretpostavlja se da žarište budućih najjačih potresa na ovom području treba očekivati u području ispred Dubrovnika. Međutim, trebalo bi pomnije istražiti lokalne osobitosti seizmičnosti oko Babinog Polja na Mljetu, Stona, Slanog, Janjine na Pelješcu. Područje općine Dubrovačko primorje u cijelosti se nalazi unutar zone inteziteta potresa IX. stupnja MCS.
Klimatološke i biogeografske značajke

Klimatologija
Područje općine Dubrovačko primorje pripada  mediteranskom klimavegetacijskom arealu. To je područje Csa klime po Köppenovoj podjeli (umjereno topla kišna klima sa suhim ljetima). Zime su kišovite i blage, a ljeta topla i suha. Na području Općine nema posebne meteorološke postaje, tako da je osnovna klimatološka obilježja ovoga kraja moguće procijeniti na osnovi podataka iz meteorološke postaje Trsteno koja se nalazi najbliže ovome području.

Na godišnji hod pojedinih klimatskih elemenata značajno utječe izmjena prevladavajućih vremenskih tipova. U području Dubrovačkog primorja izdvajaju se advekacija zraka s kopna (bura) i adekvacija zraka iz južnog kvadranta (jugo) od jeseni do proljeća, te neporemećeno vrijeme (maestral) tijekom ljeta (prema Penzar, B., 1989.).

Prosječno je 215 sunčanih dana godišnje s 2.623 sunčanih sati (meteorološka postaja Dubrovnik), što je približna vrijednost i za područje općine Dubrovačko primorje. Astronomski bi najveća moguća vrijednost insolacije u dubrovačkom području bila 4.770 sati (Penzar, I., 1989.), što znači da naoblaka, koja povremeno zaklanja Sunce, smanjuje vrijednost osunčanja za 48,3% (uz uvjet da nema drugih prepreka).

Srednje mjesečne vrijednosti temperature zraka
(meteorološka postaja Trsteno)

Važan je klimatski pokazatelj godišnji hod temperature zraka. Srednja je godišnja vrijednost temperature zraka 15,6 °C. Najniža srednja mjesečna temperatura zraka je u siječnju, a iznosi 8,2 °C, dok je najviša srednja mjesečna temperatura zraka u srpnju, te iznosi 24,1 °C. Najviša apsolutna temperatura zraka u razdoblju od 1981. do 1992. zabilježena je u kolovozu 1981. (38,2 C), a najniža je izmjerena u veljači 1991. (-6,5 °C).

Dubrovačko primorje ima osobine ugodnog mediteranskog podneblja s ljetnim sušama i višim temperaturama, te relativno blagim i vlažnim zimama. Prava mediteranska vegetacija odražava ekološke prilike i najbolji je pokazatelj klimatskih i pedoloških prilika.

Godišnji je raspored padalina tipično sredozemni. Ukupno godišnje padne razmjerno velika količina padalina, 1122,4 mm. Ova količina oborina upućuje na izraziti orografski efekt, jer se u neposrednom zaleđu pružaju visoka uzvišenja. Najviše oborina padne u jesenskim i zimskim mjesecima, dok najmanja količina padne tijekom ljeta (33,6 mm u srpnju). Prosječno je godišnje oko 110 dana s padalinama, s time da je , s izuzetkom ljeti, svaki treći dan kišovit. Takav raspored padalina utječe na razvitak lokalnog biljnog pokrova. Budući da tijekom vegetacijskog razdoblja biljke dobivaju najmanju količinu padalina, i ovdje su se, kao i u drugim prostorima pravog sredozemnog podneblja, prilagodile specifičnim oblikom lista (kserofitna vegetacija). Česte su ljetne suše s ponekad štetnim posljedicama i na prirodni biljni pokrov i na kultivirane biljke, prije svega na dvije osnovne poljodjelske vrste, maslinu i vinovu lozu.

Srednje mjesečne vrijednosti količine padalina
(meteorološka postaja Trsteno)

kolicine padalina

Zbog topografije privjetrišta, u Trstenom (pa tako i na području Dubrovačkog primorja) se najvažniji vjetrovi, bura i jugo transformiraju poprimajući smjer usporedan pružanju glavnih reljefnih oblika u neposrednom zaleđu. Tako su najučestaliji vjetrovi na području Trstena iz smjera juga (18%), sjevera (13,7%) i zapada (11,4%), dok je razdoblje bez vjetra učestalo 10,5%. Vjetrovi koji pušu u dubrovačkom području uglavnom su umjerene jačine, rijetko postignu jačinu veću od 6 bofora. Opasni su rijetki udari bure iz Stonskog kanala, tzv. "stončica" koja se radi morfologije terena kanalizira u smjer SSZ-JJI. Budući da se Koločepski kanal nalazi u zavjetrini prevladavajućih vjetrova, oduvijek je bio sigurno utočište, ponajprije brodovima koji su prometovali istočnom obalom Jadrana.

Biljne vrste

Prostorna je raspodjela pojedinih biljnih vrsta određena velikim dijelom prosječnim vrijednostima navedenih klimatskih elemenata. Prema fitogeografskoj regionalizaciji ovo područje pripada stenomediteranskoj vegetacijskoj zoni sredozemne fitogeografske regije. Opća značajka ove fitogeografske regije je znatno smanjeni intezitet ili potpuni prekid vegetacije uzrokovan visokim ljetnim temperaturama, te izrazitim sušama. Raslinstvo čine uglavnom brojne eumediteranske vrste, ali ima i više vrsta submediteranskih, te uvezenih tropskih i suptropskih vrsta. Prožimanje sredozemnih i subsredozemnih utjecaja razultira bogatstvom vrsta u lokalnoj flori. Šumskog je pokrova malo, a najveće površine zauzimaju niže zajednice makije, gariga i šikare. Prevladavaju autohtone sastojine hrasta crnike ili česvine (Quercus ilex), u autohtonoj zajednici makije (Orno-Quercetum ilicis typicum), a u novije vrijeme sve veće površine zauzimaju alepski i primorski bor (Pinus halepensis, P. maritima). Širenje alepskog bora sužava prostor ostalih biljnih vrsta. U šumi i makiji, uz crniku najzastupljenije su vrste; lovor (Laurus nobilis), planika (Arbutus unedo), tršlja (Pistacia letiscus), borovica ili smrič (Juniperus oxycedrus, J. macrocarpa, J. phoenicea), mirta (Mytrus communis), zelenika (Phyllirea latifolia), lemprika (Viburnum tinus), brnistra (Spartium junceum), veprina (Ruscus aculeanus), oskoruša (Sorbus domestica), divlja kruška (Pirus amygdaliformis), trnina (Prunus spinosa) i divlja maslina (Olea oleaster), dok su predstavnici gariga ruzmarin (Rosmarinus officinalis), bušin (Cistus vilosus), vrijes (Erica arborea), oštrikovina, pelin (Artemisia alba) i dr. Makija i garig isprepleteni su povijušama i penjačicama kozokvinom (Lonicera implexa), tetivkom (Smilax aspera), bršljanom (Helix hedera), bljuštem (Tamus communis), pavitinom (Clematis fammula), broćem (Rubia peregrina) i sparožinom (Asparagus acutifolius), divljom lozom (Vitis vinifera), a česte su i kupina (Rubus fructicosis) i drača (Paliurus australis). U pejzažu se ističu izdvojena stabla ili skupine velikih čempresa (Cupressus sempervirens pyramidalis). Predstavnici raznih prizemnih zajednica su kadulja (Salvia officinalis), sredozemna mlječika (Euphrobia dendroides), smilje (Helicrysum italiocum), preslica (Trifolium lappaceum), majčina dušica (Thymus longicaulis), brčak (Vulpis myoris), ptičja noga (Ornithopus corpressus), kamilica, bokvica, badelj, bazga, sljez (Malva arborea, M. cretica), drijenak (Cornus mas), bobovnik, mnogobrojne trave (divlja ruta, Ruta chalepensis, skrašnica) itd. Na ovom području prisutne su i slijedeće suptropske i tropske vrste: palma, akacija, aloja, eukaliptus, kaktus, agava, te ukrasne već udomaćene; oleandar, tamariks i dr.

Među kultiviranim vrstama ističu se maslina, vinova loza, rogač, smokva, nar (šipak), agrumi; limun, mandarinka, naranča i citrus, zatim badem, oskoruša, breskva, razne sorte šljiva, jabuka, dud, orah i dunja. U okućnicama i u poljicama se sade povrtnice, gomoljike, grahorice, lukovice i dr. Radi napuštanja obradivih površina uslijed deagrarizacije, snažan je suvremeni proces reforestacije, a zapuštenim agrarnim krajolikom dominiraju makijom i garigom obrasle površine, odnosno socijalni ugar kao prepoznatljiva posljedica socio-geografske preobrazbe ovog područja.

Životinjske vrste

Od životinjskih vrsta značajnih po lovstvo, područje Općine nastanjuju; kamenjarka, prepelica pućpura, fazan, zec obični, divlja svinja, lisica, čagalj, vuk, kuna bjelica, jazavac i mungos.

 

 

 
OPĆINA DUBROVAČKO PRIMORJE
općina Dubrovačko Primorje
Dubrovačko Primorje kroz povijest
graditeljska baština
udruge i ustanove
 fotogalerije
turizam i gospodarstvo
kontakti
Općina Dubrovačko Primorje - 20 232 Slano, tel: 020 871-197, fax: 020 871-558 E-mail: opcina@dubrovackoprimorje.hr